IVF/ICSI
IVF (engl. in vitro fertilization) i ICSI (engl. intracytoplasmic sperm injection)
Nakon izolacije iz folikularnog aspirata, jajne stanice se premještaju u dan ranije pripremljene posudice s medijem, te odlažu u inkubator za staničnu kulturu.
Dok jajne stanice u inkubatorima zavšavaju svoje dozrijevanje, priprema se sjeme partnera.
Ukoliko sjeme partnera nakon pripreme sadrži dovoljan broj morfološki pravilnih pokretnih spermija, primjenjuje se klasični IVF postupak (engl. in vitro fertilization), kako bi u laboratorijskim uvjetima najbolji spermij oplodio jajnu stanicu. Svakoj jajnoj stanici dodaje se 50 tisuća pokretnih spermija.
Izgled jajne stanice okružene granuloza stanica neposredno nakon dodavanja spermija
Izgled jajne stanice okružene granuloza stanicama dva sata nakon što su dodani spermiji
Ukoliko sjeme partnera nakon pripreme nije zadovoljavajuće kvalitete, ili je u prethodnom klasičnom IVF postupku oplodnja izostala, primjenjuje se metoda mikroinjekcije spermija (ICSI). To znači da se u citoplazmu jajne stanice pomoću mikroigle unosi spermij. ICSI je složen mikrokirurški zahvat koji prosječno traje 5 do 10 minuta po jednoj jajnoj stanici, te zahtjeva znanje i iskustvo embriologa.
Postupak ICSI 1.
Postupak ICSI 2.
Oplodnja se u optimalnim uvjetima može potvrditi već 16 do 20 sati nakon inseminacije jajnih stanica spermija i očekivana stopa uspješnosti oplodnje je 65-85%.
Što određuje uspjeh postupaka izvantjelesne oplodnje?
Uspjeh postupka izvantjelesne oplodnje ovisi o različitim čimbenicima: od dobi pacijentice, kvalitete jajnih stanica i spermija, kvalitete zametka, kvalitete sluznice maternice, BMI, genskim, endokrinološkim i imunološkim osobina para, ...
Za ocjenu uspješnosti postupka u jednoj ustanovi važno je pogledati kako se rezultati prikazuju.
Rezultati se mogu prikazati kao:
- postotak koji se izračunava iz broja kliničkih trudnoća po broju započetih ciklusu,
- postotak koji se izračunava iz broja kliničkih trudnoća po broju embriotransfera
- postotak koji se izračunava iz broja živorođene djece po broju započetih ciklusa (engl. live birth rate LBR)
Ako se uspješnost računa kao postotak broja kliničkih trudnoća (pozitivna srčana akcija ploda) prema broju embriotransfera, tada je ona za 12 do 15% viša u odnosu ako se računa kao postotak broja kliničkih trudnoća prema broju započetom ciklusu.
Odustajanje tijekom započetog ciklusa je u mlađih žena između 2 i 5%, dok je u žena iznad 41 godine ta stopa 30 do 50%. Nadalje, više odustajanja imaju pacijentice slabog odgovora na hormonsku stimulacija jajnika (engl. poor ovarium response POR) i ono iznosi približno 20% do 30%.
Pacijentice s manje od 4 jajne stanice imaju općenito nižu uspješnost postupka izvantjelesne oplodnje, te se u ovoj skupini pacijentica može očekivati približno 10 do 12% LBR.
Na uspješnost postupka izvantjelesne oplodnje utječe i incidencija spontanih pobačaja koja je niska u mladih (8-10%), a visoka u pacijentica iznad 40 godina (20 – 40%).
Odustajanje od embriotransfera danas je sve češće u pacijentica s prenaglašenim odgovorom na hormonsku stimulaciju jajnika (PCOS pacijentice) gdje je prisutan rizika od hiperstimulacije, ili u slučaju procjene nedostatne kvalitete endometrija prije embriotransfera. U tim slčajevima, ili iz nekog drugog medicinskog razloga, svi kvalitetni zameci se zamrzavaju (engl. "freeze all" postupak). Tako da i ovu činjenicu treba uzeti u obiz ako se uspješnost izražava prema broju započetih ciklusa.
