Dijagnoza i liječenje neplodnosti

Neplodnost je bolest reprodukcijskog sustava koju karakterizira izostanak kliničke trudnoće nakon 12 ili više mjeseci  nezaštićenih spolnih odnosa (WHO). Zdravi i mladi par u normalnim okolnostima u 85% slučajeva postiže trudnoću u prvoj godini, a naredna godina daje još samo 5% vjerojatnosti za uspjeh.

Problem se utvrđuje na osnovi niza pretraga:

• brisevi cerviksa na aerobe, anaerobe, chlamydiu, ureaplasmu i micoplasmu. Postojanje simptomatskih, ali često i asimptomatskih upala rodnice ili cerviksa može uzrokovati kroničnu upalu endometrija i time smanjiti njegovu receptivnost i povećati rizik od spontanih pobačaja

• FSH, LH, AMH, Estradiol, Prolaktin, Testosteron, TSH, antiTPO, antiTG Gore navedene hormone i antitijela vadimo između 2. do 5. dana ciklusa tj dok traje menstrualno krvarenje. Odstupanja u razinama hormona može dovesti do hormonalnog disbalansa i uzrokovati nepravilne ovulacije, produljene ili kratke cikluse i tanak endometrij. Povišene vrijednosti hormona štitnjače TSH ili visoka vrijednost antitijela antiTg i antiTPO u krvi ukazuju na autoimunu bolest štitnjače koja bitno utječe na plodnost. Ukoliko postoji bolest štitnjače bitno je održavati uredne vrijednosti hormona TSH, a ako su prisutna i antitijela možemo dati i kortikosteroidnu terapiju.

• Histerosonosalpingografija (sono HSG) je metoda ispitivanja prohodnosti jajovoda. Da bi u žene došlo do trudnoće, jajovodi moraju biti neoštećeni. Kako su oni vrlo fine strukture, neoštećeni se ne vide na ultrazvuku. Njome se procjenjuje morfologija kavuma uterusa i prohodnost tuba. U uterusu se može vidjeti smanjenje kavuma zbog raznih anomalija razvoja, te patološke tvorbe poput polipa i submukoznih mioma, zatim priraslice razne etiologije. Danas se ta metoda koristi komplementarno, i praktički u kombinaciji sa HSC i LPSC, potisnula je potrebu za korištenjem klasičnog radiografskog HSG-a, jer je sonoHSG manje invanzivna, manje bolna, jeftinija metoda koja se može ponoviti više puta. Postotak trudnoća iza HSG-a u prvih 6 mjeseci gotovo 70%, vjerojatno jer se potrgaju mikroskopske priraslice.

Kada se utvrdi problem i uzroci nemogućnosti začeća, pristupamo izradi individualiziranog plana liječenja. Ako je žena starija od 35 godina što upućuje na pad plodnosti, čekanje s obradom i liječenjem nije opravdano.

Ukazujemo na plan liječenja tijekom kojeg je sigurnost pacijentice na prvom mjestu koja treba uvijek biti ispred želje za brzim uspjehom i time nosi rizik.

Danas je česta pogreška brzopleta odluka za operaciju na ginekološkim organima, a čak i konizacija cerviksa (pa i LLETZ) može teže oštetiti vrat maternice. Naglašavamo da svaka operacija u zdjelici umanjuje rezerve jajnika i stvara priraslice. 

Metode liječenja koje primjenjujemo u odnosu na uzrok neplodnosti: 

• UPALE - liječimo prema uzročnicima, sistemski i lokalno, načešće oba partnera
• OŠTEĆENI JAJOVODI, PRIRASLICE - ako su jajovodi neprohodni predlažemo postupke izvantjelesne oplodnje
• ANOVULACIJE - primjenjujemo indukciju ovulacije  ili stimulaciju jajnika fetilitetnim ljekovima
• ENDOMETRIOZA - savjetujemo trudnoću ili postupak izvantjelesne oplodnje prije bilo kakvih kirurških zahvata ukoliko je to moguće koristeći posebno prilagođene protokole liječenja, a nakon embriotransfera često uvodimo kortikosteroidnu terapiju
• SUBMUKOZNI MIOM, POLIP, SEPTUM - predlažemo  histeroskopija, operaciju.
• INTRAMULARNI MIOMI ≥ 5 cm - predlažemo operacija, laparoskopiju, te razmatramo postupke očuvanja plodnosti
• MUŠKA NEPLODNOST - za blagu predlažemo inseminaciju IUI; dok kod tžih oblika predlažemo IVF, ICSI i TESE/ICSI postupke
• NERAZJAŠNJENA NEPLODNOST - u ovom slučaju predlažemo IUI ili IVF postupke
• OČUVANJE PLODNOSTI (engl. fertility preservation) - uz rizik prijevremenog smanjenja pričuve jajnika (dob, endometrioza, operacije) preporuča se kriopohrana jajnih stanica